Kalliope je pripadao vjerojatno najpoznatijoj i najbrojnijoj klasi teretnih brodova u povijesti pomorstva - klasi Liberty. Ideja o serijskoj izgradnji velikih teretnih brodova nastala je početkom Drugog svjetskog rata kada su brodogradilišta bila zatrpana narudžbama ratnih brodova svih vrsta i malo je prostora ostalo za gradnju trgovačkih brodova. Mnogo je trgovačkih brodova unajmljeno od drugih država no to nije bilo dovoljno. U 1940 godini na svakih novih 2.000 tona izgrađenih trgovačkih brodova njemačke su podmornice potopile 9.000 tona. Tijekom 1941 godine odnos se malo popravio (4.000 tona izgrađenih brodova u odnosu na 9.000 tona potopljenih) zbog boljih savezničkih mjera zaštite od podmornica, no to ni izdaleka nije bilo dovoljno. Trebalo je hitno povećati broj izgrađenih brodova. Odgovor na taj izazov stigao je iz Amerike. Izgrađeno je 18 novih brodogradilišta, a tisuće radnika osposobljeno je za rad u serijskoj proizvodnji. Bio je to ogroman projekt u kojega je uključeno stotine tisuća ljudi. Liberty je bio dugačak 133 metra, širok 15 m, kapaciteta 9.146 tona. Parni stroj imao je 2.950 KS, a domet plovidbe bio mu je 21.000 nautičkih milja. Kotao je bio grijan naftom. Imao je pet teretnih skladišta i tri jarbola.
Trgovački putevi doveli su Kalliope i do Jadrana ploveći prazan za Rijeku. Svitanje 20. prosinca zateklo je u Kvarneriću. Vrijeme je bilo povoljno, more mirno, pa zapovjednik Mihali Mantszavrinos nije mario uzeti peljara da ga vodi do Rijeke. Više se pouzdavao u vlastito znanje i pomoračko iskustvo. To je, međutim, bila kobna pogreška. Naime, u to su vrijeme Kvarner i Kvarnerić bili samo djelomično očišćeni od mina zaostalih iz rata i još je velik broj ovog podvodnog oružja vrebao ispod površine. Svi brodovi koji su uplovljavali u Kvarner i isplovljavali iz njega morali su se strogo pridržavati uputa o korištenju koridora sigurnih za kretanje brodova. Oko 07:00 Kalliopi se nalazio na ulazu u Vela vrata. Uzimajući kurs prema riječkoj luci brod se držao nešto bliže obali Cresa. Kada je bio već skoro na izlazu iz kanala odjeknula je jaka eksplozija. Sagledavši situaciju nakon što je primio izvještaje časnika i upraviteljastroja o oštećenjima, zapovjednik je zaključio da brodu ipak nema spasa. Naredio je da se posada pripremi za napuštanje broda. Spušteni su čamci za spašavanje, posada se ukrcala i otisnula od tonućeg broda. U tom se časukrmeni dio odlomio od ostatka broda i uskoro potonuo, dok je pramčani dio, sada već dobrim dijelom pod morem, morska struja polako nosila prema jugu. S istarske obale stanovnici Brseča i okolnih sela nemoćno su promatrali dramu koja se odvijala pred njihovim očima. Nekolicina je pojurila prema lučici s namjerom da ribarskim čamcima doplove do broda i pomognu brodolomcima. Za to vrijeme je Kalliope usred kanala polako nestajao s površine. More je punilo brodski trup i kada je polovica nadgrađa već bila pod vodom, pukao je trup u visini drugog jarbola, što je dodatno ubrzalo potonuće. Na površini su ostali čamci s brodolomcima do kojih su nakon dugog veslanja stigli ribari i pomogli im da doplove do istarske obale. Prava je sreća da u ovoj pomorskoj nesreći nije bilo više žrtava - nestao je, naime, samo jedan grčki mornar. Sada se Kalliope nalazi na dubini od 43 - 62 metara. Vidlivost je često vrlo dobra, ponekad ima slabe morske struje.
