Sunce Tours - Olupine

Zona najsjevernijih otoka Jadrana vrlo je atraktivna za ronioce koji vole roniti na podvodnim grebenima i zidovima, a zona Cresa i Krka ne zaostaje za najatraktivnijim zonama Jadrana (posebno vanjske – zapadne strane otoka) po bistrini mora, kao i bogatstvu podvodnog živog svijeta. Ova zona obiluje i podvodnim grebenima s gorgonijama, špiljama ("Katedrala" na Premudi, Ćutin sa istočne obale Lošinja) i predstavlja područje raznolikih uvjeta ronjenja, kako za početnike, tako i za napredne kategorije. U sjevernom Jadranu dvije od najtraženijih lokacija za ronjenje su potopljeni brodovi Lina i Peltastis.

Klikni na mapu za informacije o olupini.

Lina

Talijanski trgovački brod potopljen 1312.g. za vrijeme snježne oluje na otoku Cresu u blizini rta Pečenj. Uz poteškoće u navigaciji zbog magle i nevremena udario je u obalu i neposredno uz kopno potonuo okrenut pramcem prema obali. Pramac broda nalazi se na dubini od 28 metara, a krma je na 55 metara. Lina je brod dugačak 70 metara, a široka 9. Trup je u očuvanom stanju, drvena paluba je potpuno propala tako da su lako vidljivi veliki spremnici za utovar u trupu . Lokacija je preporučljiva za iskusne ronioce zbog dubine na kojoj se nalazi, premda je vidljivost vrlo dobra, pa je i s granične dubine za početnike moguće razgledavanje olupine.

Peltastis

Radi se o grčkom brodu potonulom kod Šila na Krku. Vidljivost često nije najbolja, ali ga relativno mala dubina i zanimljiva priča čine odličnom lokacijom. U noći sa 7. na 8. siječnja 1968. godine bilo je užasno nevrijeme. Grčki teretni brod PELTASTIS od oko 1500 BRT, krcao je u luci Jurjevo kod Senja drvo. Zbog najavljenog nevremena i bure koja na tom području može dostići brzinu i preko 150 km/h, napustio je u popodnevnim satima 7. siječnja luku Jurjevo i krenuo prema Rijeci u potrazi za sigurnijim sidrištem. Već se počeo spuštati mrak i počela je snježna vijavica kada se brod s dva sidra usidrio na sidrištu Pazduhovo, oko 200 do 300 metara ispred Dramlja. Vjetar je ojačao, sidra su zaorala...Ni puna snaga strojeva nije se mogla suprotstaviti stihiji vjetra i valova. Peltastis se krmom približavao hridinastoj obali između Krka i uvale Soline. Da li je koban bio već prvi udarac krmom u hridi i prodor mora u strojarnicu, ili prodor mora u utrobu broda kroz grotla kojima je, čini se, vjetar raznio pokrove, više nije važno.

Vis

Vis je bio teretni parobrod izgrađen u Velikoj Britaniji 1921. godine, u vlasništvu trgovačke brodarske kompanije sa sjedištem u Hrvatskoj. Početkom rata zatekao se u plovidbi Atlantikom, te je zadržan kao teretni brod za potrebe savezničkih ratnih konvoja. Nakon rata prevozio je teret u Engleskoj, sjevernoj Africi i potom humanitarnu pomoć novooslobođenoj Jugoslaviji. Nakon što je isplovio iz Rijeke u veljači 1946 godine plovio je prema Raši na ukrcaj ugljena, ali je put vodio kroz još uvijek opasan kanal između Cresa i Istre, prepun podvodnih mina. U jutarnjim satima naišao je na minu desnim pramčanim dijelom i potonuo na svega 400 metara udaljenosti od ulaska u Plominski zaljev. Olupina broda VIS spada među najbolje očuvane na Jadranu. Dužina broda

iznosi 120 metara, leži na dubini od 47 do 63 metra. Ova lokacija pogodna za napredne kategorije ronilaca s odgovarajućom opremom za ronjenje preko 40 metara dubin.

O nama / Prijevoz ronioca / Galerija / Izleti /Kontakti / Olupine / Karta

Gore

JEZIK:

Kalliope

Kalliope je pripadao vjerojatno najpoznatĳoj i najbrojnĳoj klasi teretnih brodova u povĳesti pomorstva - klasi Liberty. Ideja o serĳskoj izgradnji velikih teretnih brodova nastala je početkom Drugog svjetskog rata kada su brodogradilišta bila zatrpana narudžbama ratnih brodova svih vrsta i malo je prostora ostalo za gradnju trgovačkih brodova. Mnogo je trgovačkih brodova unajmljeno od drugih država no to nĳe bilo dovoljno. U 1940 godini na svakih novih 2.000 tona izgrađenih trgovačkih brodova njemačke su podmornice potopile 9.000 tona. Tĳekom 1941 godine odnos se malo popravio (4.000 tona izgrađenih brodova u odnosu na 9.000 tona potopljenih) zbog boljih savezničkih mjera zaštite od podmornica, no to ni izdaleka nĳe bilo dovoljno. Trebalo je hitno povećati broj izgrađenih brodova. Odgovor na taj izazov stigao je iz Amerike. Izgrađeno je 18 novih brodogradilišta, a tisuće radnika osposobljeno je za rad u serĳskoj proizvodnji. Bio je to ogroman projekt u kojega je uključeno stotine tisuća ljudi. Liberty je bio dugačak 133 metra, širok 15 m, kapaciteta 9.146 tona. Parni stroj imao je 2.950 KS, a domet plovidbe bio mu je 21.000 nautičkih milja. Kotao je bio grĳan naftom. Imao je pet teretnih skladišta i tri jarbola.
Trgovački putevi doveli su Kalliope i do Jadrana ploveći prazan za Rĳeku. Svitanje 20. prosinca zateklo je u Kvarneriću. Vrĳeme je bilo povoljno, more mirno, pa zapovjednik Mihali Mantszavrinos nĳe mario uzeti peljara da ga vodi do Rĳeke. Više se pouzdavao u vlastito znanje i pomorsko iskustvo. To je, međutim, bila kobna pogreška. Naime, u to su vrĳeme Kvarner i Kvarnerić bili samo djelomično očišćeni od mina zaostalih iz rata i još je velik broj ovog podvodnog oružja vrebao ispod površine. Svi brodovi koji su uplovljavali u Kvarner i isplovljavali iz njega morali su se strogo pridržavati uputa o korištenju koridora sigurnih za kretanje brodova. Oko 07:00 Kalliopi se nalazio na ulazu u Vela vrata. Uzimajući kurs prema Rĳečkoj luci brod se držao nešto bliže obali Cresa. Kada je bio već skoro na izlazu iz kanala odjeknula je jaka eksplozĳa. Sagledavši situacĳu nakon što je primio izvještaje časnika i upravitelja stroja o oštećenjima, zapovjednik je zaključio da brodu ipak nema spasa. Naredio je da se posada pripremi za napuštanje broda. Spušteni su čamci za spašavanje, posada se ukrcala i otisnula od tonućeg broda. U tom se času krmeni dio odlomio od ostatka broda i uskoro potonuo, dok je pramčani dio, sada već dobrim dĳelom pod morem, morska struja polako nosila prema jugu. S istarske obale stanovnici Brseča i okolnih sela nemoćno su promatrali dramu koja se odvĳala pred njihovim očima. Nekolicina je pojurila prema lučici s namjerom da ribarskim čamcima doplove do broda i pomognu brodolomcima. Za to vrĳeme je Kalliope usred kanala polako nestajao s površine. More je punilo brodski trup i kada je polovica nadgrađa već bila pod vodom, pukao je trup u visini drugog jarbola, što je dodatno ubrzalo potonuće. Na površini su ostali čamci s brodolomcima do kojih su nakon dugog veslanja stigli ribari i pomogli im da doplove do istarske obale. Prava je sreća da u ovoj pomorskoj nesreći nĳe bilo više žrtava - nestao je, naime, samo jedan grčki mornar. Sada se Kalliope nalazi na dubini od 43 - 62 metara. Vidljvost je često vrlo dobra, ponekad ima slabe morske struje.

Stella Polare

Ovaj torpedni eskortni razarač manjih je dimenzija, namijenjen za pratnju konvoja i borbu protiv podmornica. Gradnja u Riječkom brodogradilištu započela je za potrebe talijanske ratne mornarice (Stella Polare), ali ga je nakon kapitulacije Italije preuzela njemačka ratna mornarica i dodijelila mu oznaku TA 36. Porinut je 11. srpnja 1943. Brod je dug 82 metra, širine 8,6 metara. Potonuo je 18.03.1944. kada je naišao na podvodnu minu oko 800 metara sjeverno od pristaništa Brestova zbog pogreške u navigaciji. Iako su Nijemci znali za ovo minsko polje, zapovjednik je plovio nedozvoljenom rutom. Uočeno je da je i mjesto potonuća namjerno upisano na pogrešnoj lokaciji, na koji nikada nije pronađen. Tek slučajno otkrivanje olupine i njeno stanje pokazalo je stvarnu sudbinu koja je zadesila ovaj torpedni brod. U ovoj nesreći stradalo je više od 40 njemačkih mornara i olupina se smatra ratnim grobom, te je pod zaštitom Ministarstva kulture republike Hrvatske – ronjenje je moguće uz pratnju licenciranih ronilačkih centara. Danas olupina leži na dubini od 45 do 65 metara. Na sebi još ima obrasle dvocijevne topove i protuavionske strojnice, te trocijevne torpedne lansere u kojima se još uvijek nalaze torpeda. Brod je prepolovljen eksplozijom mine neposredno uz zapovjednički most, tako da je pramac udaljen 150 m od broda i nezanimljiv za ronjenje.

Remorker

Brod tegljač, uglavnom namijenjen za pomaganje u manevriranju većih brodova u lukama.
Potopljen 60-tih godina prošlog stoljeća, i na pjeskovitom dnu leži u pravilnom položaju.
Zbog male veličine nije moguć ulazak u olupinu već se ronjenje odvije isključivo po i oko olupine.
Najveća atrakcije su ribe koje nastanjuju, ovu malu ali zbog bogatstva ribljeg fonda, vrlo atraktivnu olupinu.
Vrlo je pogodna za ronioce koji su tek savladali tehnike ronjenja na olupinama ili većim dubinama, ili za završetak takvih tečajeva.

Podmornica UB 129

Njemačka podmornica klase UB III bila je izgrađena 1917. godine u Bremihu. Dugačka je bila 55 metara i naoružana sa pet torpednih cijevi. U kratkome vremenu koje je plovila potopila je dva plovila ukupne zapremnine 5 098 tona. Na kraju listopada je bila potopljena u blizini Riječke luke za evakuacije austrijsko - mađarske mornarice.

Rossarol

Talijanski razarač dugačak 85 metara izgrađen 1913 u Genovi, porinut u more 15.08.1914g. Nakon objave završetka rata 16.11.1918 g. brod je iz Pule krenuo za Rijeku prateći raspored minskih polja. Oko 2 NM izvan Ližnjana zahvatio je rubnu minu na četvrtom minskom polju koja ga je presjekla na dva dijela. Veći pramčani dio, oko 50 metara dužine, nalazi se na dubini od maksimalno 55 metara okrenut naopačke, sa puknućem oplate trupa kroz koje se mogu vidjeti granate složene u pramčanom skladištu. Krmeni dio, oko 30 metara dužine, leži u pravilnom položaju sa nešto manjom dubinom. Maksimalna dubina je 50 metara, a minimalna 45 metara. Dobro je očuvan i kompletan krmeni top.

Flamingo

Talijanska torpiljerka dugačka 22 metara, koja je bila naoružana sa dva pramčana torpeda koja je opsluživalo 14 članova posade. Izgrađena je 29.08.1889, a potopljena je 23.08.1914. godine u 2:30 naletivši na vlastitu minu. Brod je potonuo oko 3:00 sati. Kapetan J.O. Krieg uspio je poslati svjetlosni signal za pomoć i spustiti čamac za spašavanje. Zbog jake bure i velikih valova uskoro se i čamac za spašavanje je ubrzo bio uništen tako da se posada morala boriti sa morem i nevremenom. U 08,45 min. stigla je pomoć i to torpedni čamci koji su spasili komandanta i 6 članova posade dok se 11 članova utopilo. Pramčani dio je kompletan, u kojem se još vidi i jedan torpedo, dok je od krmenog dijela ostala samo pogonska osovina sa elisom.

Olupina teretne jedrilice "Kostrena" klasi bark potonula je za jake oluje na istočnoj obali Istre blizu trajektnog pristaništa Brestova. Nalazi se na dubini od 24 do 35 metara. "Kostrena" je 20.2.1888 plovila nazad doma do Riječke luke. U kanalu Vela Vrata je stigla nevera i vjetar koji ga je ponio prema obali. Čitava posada se spasila. U jutro se saznalo da u blizini "Kostrene" je potonula još jedna jedrilica, jer je bura bila još nekoliko dana. Uništila je trup jedrilice i pokopala je zauvijek na morskome dnu.

Kostrena

Austrijsko - Mađarski brod Streitter potopio se u prvom svjetskome ratu. Dugačak je 60 m i leži na pješćanome dnu na dubini od 63 metara. Zbog velike udaljenosti od obale vidljivost je ograničena. Paluba je udaljena od dna samo 5 metara.

Streitter

El hawi

Saudijsko arabijski brod El Hawi dugačak 12O metara potopio se 1982. godine nakon šta je isplovio iz Riječke luke. Vozio je teret tikovine i podnih obloga koji ga naslonio na bok i potopio ga. Poslije nesreće je drvo plutalo u uvali još nekoliko dana.

Jablanac

Olupina ribarskog broda leži na dubini od 40 metara na pješčanom dnu. Puknuta je na dva dijela. Krma je uništena a zbog pješčanoga dna je mutno i loše vidljivo. Također se tu nalaze dvije mine iz drugog svjetskog rata, desno i lijevo od olupine.

Giuseppe dormio

Giuseppe Dormio izgrađen u Glasgow-u 1904 godine kao novogradnja 133. Naručilac je Ruska kompanija FC Zvorono. Prvo ime bilo mu je Italia. Nakon nekoliko promjena vlasnika konačno je 1928 g. prodan talijanskom brodovlasniku Giuseppe Dormio iz Baria. Dužine 72 i širine 12 metara bio je tipičan predstavnik parnih teretnjaka onog vremena. Potonuo je 11. Kolovoza 1944. godine na putu iz Pule u Rijeku. Šest mornara je nestalo. Iako neki povijesni podaci sugeriraju da ga je potopila engleska podmornica HMS Vivid, taj je podatak ubrzo demantiran. Brod je gotovo sigurno naletio na minu ispred Plominskog zaljeva. Pozicija potonuća Dormia je par kablova južno od linije trajekta Brestova-Porozina u Kvarnerskom zaljevu. Kako je mjesto potonuća praktički na plovnom putu trajekta i brodova koji plove za riječku luku i iz nje, tako je dugo vremena ostao neotkriven, neistražen.

Trgovački brod dugačak 70 metara potonu 1943 naletivši na minu. Pramac mu je odvojen i udaljen nekoliko metara od ostatka broda. Brod leži u pravilnom položaju, uvijek izuzetna dobra vidljivost, slabe struje i veliko bogatstvo ribe. Moguć je ulazak u olupinu koja je vrlo dobro očuvana i kompletna. Olupina je pogodna za tehnička ronjenja, i zbog dubine, zahtjeva nešto više iskustva od ronioca.

Luana

Draga

Radni brod za vađenje pijeska sa morskog dna, potonuo šezdesetih godina prošlog stoljeća, zbog preopterećenja i lošeg vremena došlo je do pucanja pramćanog dijela i prodora vode. Izuzetno je bogata ribom i obično vrlo dobre vidljivosti. Olupina je sigurna i pogodna za ronjenja svih kategorija. Zbog relativne blizine obale moguća su ronjenja i kod nešto lošijih vremenskih uvijeta.

Podmornica U-82

Podmornica dugačka 25 metara nalazi se na dubini od 38 metara potopljena je krajem II. Svjetskog rata. Pretpostavlja se da je to jedna od 7 njemačkih podmornica, koje su sami potopili neposredno prije završetka rata. Podmornica nije kompletna, nađen je samo njen krmeni dio koji je otvoren i mogu se vidjeti 2 diesel motora.
Moguće je ronjenje i po otežanim vremenskim uvjetima jer je relativno blizu obale. Zbog pješčanog dna, kao i podvodnih morskih struja često je nešto slabija vidljivost.